Jedan običan dan Miloša Blagojevića

Podne nam je počelo sa Milošem Blagojevićem, učenikom trećeg razreda Tehničke škole.

Bio bi to običan dan i običan razgovor da Miloš nije mlad, perspektivan sportista. Rukomet je počeo da trenira krajem 3. razreda , tj. od 2009 godine i danas igra na poziciji desnog beka  prvog tima RKSD, a po pozivu igra i za reprezentaciju Srbije . Kroz razgovor sa njim hteli smo da saznamo kako izgleda jedan njegov običan dan.

Kada obično ujutru ustaješ, a kada ležeš?  

Što se tiče ustajanja, sve zavisi kada idem u školu, ako idem prepodne onda se budim oko 6:00h, a kada idem popodne, onda se budim u 8h. Pošto treninzi traju do 23:30h, kasno i ležem. Takođe, sve zavisi i od termina utakmkice, jer treba biti odmoran.

Kojim danima imaš treninge i koliko oni traju(u proseku)?

Treninge imam četiri puta nedeljno, ponedeljkom, sredom, petkom i subotom, a ponekad i utorkom i četvrtkom, Traju 1h30min-2h (sat ipo-dva).

Šta ti je najteže u toku dana?

Svakodnevni treninzi i obaveze prema školi oduzimaju dosta vremena. U školi, u proseku, provedem po 6 sati, plus svakodnevno vreme za učenje, a treba da budem odmoran za trening ili utakmicu.

Znamo da je zdrava ishrana bitna za svakog od nas. Da li uspevaš da  jedeš redovno u toku jednog dana i koliko, kao vrhunski sportista, moraš da imaš obroka?

Često nemam vremena da razmišljam o kvalitetu ishrane i broju obroka. Trudim se da se hranim što bolje i zdravije i što češće.

Uspevaš li da nađeš vremena za sve obaveze u toku jednog dana i imaš li slobodnog vremena?

Teško je kada imaš satnice pa pokušavaš da uskladiš i školu i treninge i devojku. Jedino uspevam kada ne idem u školu, jer tada imam višak slobodnog vremena i mogu maksimalno da se prepusim treninzima a i devojkama :). Malo slobodnog vremena što imam provedim sa društvom, a kada je to nemoguće, odmaram se.

Subota svakako nije običan danza mladog čoveka. Kako izgleda tvoj vikend i subota veče? Društvo te zove u subotu uveče da izađete, a ti treba da se odmaras za sutrašnju utakmicu. Šta ti je od toga najteže, a šta najlakše?

Ako nešto voliš i ulažeš dosta vremena u to, onda je vredno svakog odricanja. Najteže mi  je što neredovno izlazim sa društvom. Češto i kada izlazim moram da odem ranije kući da bih se odmorio ili naučio zaostalo gradovo.  

Da li ti roditelji zadaju u toku dana neke dodatne obaveze ili ti pružaju podršku?

Roditelji mi pružaju veliku podršku, posebno u vezi sa sportom. Okružen sam pozitivnim ljudima, koji su spremni da mi pomognu, šta god da je u pitanju.

I za kraj, šta te pokreće da iz dana u dan budeš sve bolji?

Najviše me pokreću moje greške. Iz njih učim i trudim se da ih prevaziđem.

Đurđina Anđelković